Dana 17. studenog 2024. godine, u 17:00 sati okupili smo se ispred zgrade Gimnazije Požega kako bismo odali počast svim žrtvama i stradalima u Domovinskom ratu i prisjetili se žrtava Vukovara i Škabrnje.

Dan sjećanja na žrtvu Vukovara obilježava se još od 1999. godine, a od 2020. godine, odlukom Hrvatskog sabora, 18. studenoga proglašen je državnim blagdanom – Danom sjećanja na žrtve Domovinskog rata i Danom sjećanja na žrtvu Vukovara i Škabrnje.

Dan sjećanja na žrtve Domovinskog rata i Dan sjećanja na žrtvu Vukovara i Škabrnje i ove je godine prigodnim programom obilježen ispred zgrade Gimnazije. U programu su sudjelovali učenici i djelatnici škole, a program je vodio Fran Galović, učenik 4. razreda prirodoslovno-matematičkog smjera. Predstavnici svakoga razreda zajedno sa svojim razrednicima zapalili su lampione. Molitvu je predvodila profesorica s. Melita Gložinić.

 

Mrkojević

O žrtvama Domovinskog rata na specifičan je način promišljala naša bivša učenica Marija Čokrlić, sada studentica Umjetničke akademije u Osijeku, čiji je literarni rad Zenge pohvaljen na natječaju Ministarstva hrvatskih branitelja za najbolju kratku priču o Domovinskom ratu. Priču je pročitala Anja Soldo, a priču možete u cijelosti pročitati u privitku pri dnu stranice.

Okupili smo se i ove godine u predvečerje Dana sjećanja na žrtve Vukovara, Škabrnje i na ostale žrtve Domovinskoga rata s posebnim osjećajem poniznosti i zahvalnosti kako bismo odali počast svima koji su svojim srcem, hrabrošću i ljubavlju prema domovini dali najviše što su mogli - svoje živote. 

Paleći ove svijeće otvaramo svoja srca sjećanju na žrtve Domovinskog rata - one čija su srca prestala kucati da bi naša mogla nastaviti kucati i rasti u miru.

Hvala vam što ste došli. Neka svjetlost ovih svijeća i toplina naših srca budu znak naše zahvalnosti svima onima koji su položili život za svoju domovinu.

Ovim riječima okupljenima se na kraju obratila ravnateljica škole Anita Katić, prof. 

 

Mrkojević

 

Mrkojević

 

Vukovar te zove

spasi ranjeno srce…

zacijeli rane…razveseli dušu,

dođi, vidi, zaplači…

ljudski je plakati.

Suze će isprati bol…

ali ranjeno srce ostaje.

 

Vukovarsko srce traži naša srca.

Vukovarsko srce bez nas ne može kucati.

 

Martina Baričević

 

Mrkojević

Tekst pripremila: Nataša Puljašić, prof.

Fotografije: Marija Mrkojević, prof.

 

Priložene datoteke