Program Ruksak (pun) kulture provodi Ministarstvo kulture i medija. U sklopu tog programa u našoj je školi održana predstava "Marta i sedam strahova" te popratna radionica. Osvrt na predstavu napisala je Lana Radošić, učenica 4.b razreda i članica Medijsko-novinarske skupine.
U sklopu projekta „Ruksak (pun) kulture“ u našoj je Gimnaziji 16. listopada 2023. godine održana nešto drugačija predstava. Svojevrstan je to komentar o mentalnom zdravlju mladih i njihovim strahovima u dramaturško-plesnom izrazu koji uz dijalog koristi i pokret kao jezik, jer gesta ponekad progovara snažnije od riječi.
„Marta i sedam strahova“ nastala je u koprodukciji Kazališne družine KUFER i KunstTeatra u suradnji s udrugom BoliMe uz podršku Ministarstva kulture, Gradskog ureda za kulturu Grada Zagreba i Zaklade Kultura nova. Ovu zanimljivu izvedbu akademskog glumca Matije Čigira i profesionalne plesačice suvremenog plesa Andreje Jandrić potpisuje Ivana Vuković, Natalija Manojlović je redateljica predstave te ujedno i diplomirana psihologinja, a producentica Romana Brajša.
Marta, djevojka od nekih 25 godina, osjeća se izgubljeno u svijetu u kojemu počinje pronalaziti nedostatke vlastitim roditeljima, a vršnjake promatra kako stupaju u svijet odraslih. U takvom svijetu, u kojemu bi najradije ostala dijete, nema mjesta za pogreške. Ona treba prodisati. Sve ju više more crne misli svijeta odraslih.
Jednoga dana odluta do razrušenog svjetionika poznatog kao omiljeno mjesto samoubojica. Tamo ju zatekne Svjetioničar koji je mnoge duše već ispratio i dopušta joj da ostane s njim dok ne odluči skočiti s klisure ili odustati od plana koji od početka poriče. Za njenog boravka tamo ukazuju joj se različite „babaroge“, njezini strahovi; Stjehica, Mukost, Skutriš, Boing, Pali, Stranost i Neparentnost. Oni su efektno prikazani videoprojekcijama autora Mire Manojlovića na kojima ih utjelovljuju Jerko Marčić, Sreten Mokrović, Adrian Pezdirc, Alma Prica, Anđela Ramljak, Damir Šaban i Petar Vrbanić Đula.
Pratimo Martinu borbu sa strahovima. U borbi joj pomaže Svjetioničar koji interpretira njezine misli i osjećaje, izgovara njezin unutarnji monolog koji ona iskazuje pokretom. Izvedba je energična i nepredvidiva, uz kreativno korištenje jednostavne scenografije. Pokret, snažniji od riječi, pojačava dojam i snažno realizira poruku. Razvojem radnje, Marta sve više govori, sve se samostalnije suprotstavlja strahovima dok se napokon ne raspuknu poput balona. Pobjeđuje strah od odrastanja, očekivanja, rutine, ljubavi, razočaranja, neuspjeha, nepoznatog, ovisnosti, ŽIVOTA.
Kažu da je Marta nastavila živjeti naizgled odraslo i nije se više bojala babaroga. Ponekad je prošetala do svjetionika, do kojega put više nije bio kriv, nepoznat i strašan. Izvedba završava Martinim pitanjem upućenim Svjetioničaru, što to on radi kada malo priča u prvom, a malo u trećem licu, te on odgovara:
Pričam priču.
Kome?
Ljudima.
Kojim ljudima?
…
Aaa. Ima ih još.
Kada bi trebalo sažeti poruku ove predstave, ne bi bilo pogrešno zaključiti:
Nemojmo se bojati strahovima reći: „Marš!“
Lana Radošić, 4.b
Nakon predstave glumački je duo uz redateljicu predstave održao zanimljivu radionicu za polaznike izvannastavnih aktivnosti iz hrvatskog jezika (knjižničari, literarci, dramci i novinari). Zahvaljujemo timu na odličnoj predstavi i radionici kao i profesorici hrvatskog jezika Kristini Lešić koja je našu školu prijavila za ovaj program.
Fotografije: Marija Mrkojević, prof.