Pisac i etnolog. Gimnaziju je završio 1905. u Požegi. Etnologiju je slušao na Filozofskom fakultetu u Zagrebu 1930. – 34. Bio je službenik u poduzećima u Požegi i Osijeku. Za I. svjetskog rata bio je natporučnik austrougarske vojske, potom je u Zagrebu radio u Glavnom ravnateljstvu državnih željeznica, uređivao je tjednik Trgovac (1919. – 21, ) i Kazališni list (1920. – 21.) te 1923. izdaje glasilo Narodne radikalne stranke Odjek u kojem člancima i stihovima promiče monarhistički centralizam, a S. Radića i H(R)SS napada zbog federalističkih zahtjeva. God. 1935. – 39. direktor je Etnografskog muzeja u Zagrebu i urednik Vjesnika Etnografskog muzeja 1935. – 38. Pisao je pjesme, crtice, novele, dramske pokušaje, književne prikaze, kazališne i likovne kritike, etnološke i arheološke rasprave, članke o trgovini, radničkom i socijalnom osiguranju. U etnografskim raspravama pisao je o našim biljnim narodnim ličilačkim bojama velike kakvoće i trajnosti, o oraćim i sjetvenim običajima i obredima pretežito požeškoga kraja, o seoskim zadrugama požeškoga i sisačkog područja te o kućnom redu, obiteljskim i ženidbenim običajima. Baveći se i pučkim duhovnim stvaranjem, zabilježio je hrvatski apokrif o Mariji i Isusu (San Bl. Djevice Marije, 1935.) te stihovanu božićnu prigodnicu Sveta tri kralja i dramski dijalog Adam i Eva (Dvije božićne prigodnice iz Slavonske Požege, 1937.). U autobiografskoj pripovijetki San jednog sutona, objelodanio je i nekoliko ljubavnih pjesama. U romanu iz hrvatske povijesti Na mrtvoj straži tradicionalnom šenoinsko-tomićevskom tehnikom opisao je ratove Krste Frankapana protiv Turaka i Ferdinanda Habsburškog u građanskom ratu koji je izbio nakon Mohačke bitke. U prozi je postignuo vještinu pripovijedanja i pisanja dijaloga. U rukopisu mu je ostala drama U moru nihilizma.

Izvor:
Hrvatski biografski leksikon