Stjepan Ilijašević (Izvor: Hrvatski narodni preporod. Pet stoljeća hrvatske književnosti, 29/II. Zagreb 1965. Str. 407)

Stjepan Ilijašević

Pisac, publicist, Sveučilišni profesor, Visoki dužnosnik
Oriovac, 01. 01. 1814.
Varaždin, 03. 01. 1903.
Umjetnost
1849. - 1918.

Pjesnik i pedagoški pisac. Gimnaziju završio u Požegi 1832, filozofiju studirao u Zagrebu 1832. – 33., a bogoslovlje 1833. – 36. u Pešti, gdje je 1836. doktorirao. Za svećenika zaređen 1836. U Zagrebačkoj biskupiji kateheta te podbilježnik, bilježnik i ceremonijal pri Duhovnom stolu 1836. – 43, potom profesor bogoslovlja 1843. – 48. Savjetnik Banskoga vijeća za crkvene poslove 1848. – 50, na poticaj bana J. Jelačića imenovan savjetnikom u Ministarstvu za bogoštovlje i nastavu u Beču 1850. – 51. Za nadzornika realnih pučkih škola postavljen 1851, ali je ubrzo smijenjen. Od 1857. čazmanski kanonik te od 1877. prepošt u Varaždinu. I. se javio 1829. prigodnim stihovima na latinskom jeziku. Njegovo pjesništvo, pisano pod utjecajem latinske metrike, obilježavaju didaktični ton te religiozni i, u manjoj mjeri, rodoljubni i satirični motivi. Pisao je i prevodio s njemačkoga pedagoške priručnike. Surađivao je u novinama i časopisima Slavonac, Bosiljak, Domobran, Sviet, Dragoljub, Zagrebački katolički list, Obzor, Vienac, Pozor, Hrvatska omladina, Hrvatska, Agramer Tagblatt.

Izvor: Hrvatski biografski leksikon

  • Pjesme prigodnice (1829.)
  • Obuka malenih ili katechetika koju za porabu svetjenikah, učiteljah, roditeljah i svih prijateljah mladoga naraštaja sastavi dr Stěpan Iliašević, prof. bogoslovlja u Zagrebu (1850.)
  • Izabrane pjesme (1876.) 
  • Nove pjesme (1884.)
  • Šala i satira (1892.)
  • Zimzelenke (1901.)