Josip Andrić

Josip Andrić

Doktor znanosti
Bukin, kod Bačke Palanke, 14. 03. 1894.
Zagreb, 07. 12. 1967.
Umjetnost
1919. - 1990.

Pripovjedač, pjesnik, glazbenik i jezikoslovac. Mađarsku pučku školu polazio je u Bukinu (1900. –1901.), a hrvatsku u Moroviću (1901. –1905.). Gimnaziju je pohađao u Slavonskoj Požegi gdje je 1913. maturirao. Studirao je na više fakulteta: od 1913. do 1917. pravo u Zagrebu, trgovačke nauke u Pragu (1914. – 1916.), skolastičku filozofiju u Innsbrucku (1917. – 1918.), a slavistiku u Zagrebu (1943. – 1945.), Glazbu je učio privatno u Slavonskoj Požegi i Pragu. Pravo je završio doktoratom 1920. u Zagrebu. Od 1919. do 1927. bio je urednik Seljačkih novina u Zagrebu i muzički kritičar Narodne politike, od 1921. do 1946. glavni urednik katoličke izdavačke kuće Društvo Sv. Jeronima, a od 1946. do umirovljenja 1954. radio je u uredništvu Hrvatskoga književnog društva Sv. Ćirila i Metoda. Bio je član mnogih kulturnih društava i ustanova i primio mnoga priznanja. God. 1964. odlikovao ga je papa Pavao VI. za književni i organizacijski rad. 

Izvor: Hrvatski biografski leksikon

  • Nove brazde (1924.)
  • Svega svijeta dika (1926.)
  • Apostol Hrvatske: mali životopis bl. Nikole Tavelića (1941.)
  • Velika ljubav (1942.)
  • Slovnica slovačkog jezika (1942.)
  • Slovačka glasba (1944.)