Svake godine, 25. studenoga, obilježavamo Međunarodni dan borbe protiv nasilja nad ženama. Taj dan odabran je u znak na sjećanje na sestre Mirabal, koje i danas predstavljaju simbol otpora diktaturi i feminističkog otpora. One su 25. studenog 1960. godine mučenički ubijene od strane diktatora Trujilla, kojemu se nisu htjele pokoriti. Nekoliko mjeseci nakon smrti hrabrih sestara, diktator je ubijen u atentatu. Godine 1999. UN je u čast sestrama dan njihove smrti proglasio Međunarodnim danom borbe protiv nasilja nad ženama. Svake godine, na taj dan, pokušava se podići svijest o važnosti prepoznavanja i prijavljivanja nasilja nad ženama, pogotovo među mladim ljudima.

Danas je nasilje nad ženama u velikoj mjeri rašireno i događa se svakodnevno. Ponekad, u obiteljima za koje se najmanje nadamo, koje nam se čine totalno idiličnima, upravo iza njihovih zatvorenih vrata možda stoji nasilnik i uplašena žrtva koja se boji progovoriti.

Prema statističkim podacima policije, od 2003. godine kada je donesen Zakon o zaštiti od nasilja u obitelji, svake godine prijavljeno je između 11 500 i 17 500 počinitelja, a broj žrtava kreće se između 14 500 i 22 200. Žene su žrtve u 64% do 71% slučajeva, a počinitelji su većinski njihovi sadašnji ili bivši partneri. Iz podataka policije također saznajemo da se godišnji broj ubijenih žena kreće između 22 i 45 žrtava. Poražavajući je podatak da je broj femicida (ubojstava žena) u posljednje 2 godine, porastao za 50%. Najčešći oblik nasilja koji se provodi nad ženama je onaj seksualni. Od 2000. do 2010. godine policiji je prijavljeno 6625 kaznenih djela seksualnog nasilja, od čega 1228 kaznenih djela silovanja. Prosječno se godišnje prijavi od 90 do 150 takvih kaznenih djela. Kada govorimo o žrtvama silovanja, najčešće se radi o mladim žrtvama, u dobnom razmaku između 19 i 30 godina. Prema podacima World Health Organisation (WHO) procjenjuje se da je 1 od 3 (35%) žene izložena nasilju, bilo psihičkom ili seksualnom, a velika većina odvija se upravo u 4 zida njihova toplog doma.

1

Upitali smo učenike, koji su sudjelovali u programu obilježavanja Međunarodnog dana borbe protiv nasilja nad ženama u našoj školi, što misle o toj temi.

Jurij Navratil, učenik 2.a razreda, na temelju citata kojega je dobio, smatra kako žena ni u kojem slučaju nije kriva za silovanje, već ovdje sva krivnja leži na silovatelju. Također smatra da se o ovoj temi ne priča dovoljno u javnosti te da je potrebno više pogovarati o tome.

Marta Boban, također učenica 2.a razreda, složila se s kolegom te dodala kako čovjek koji vrši nasilje nad ženom na taj način iskaljuje svoj bijes i liječi komplekse.

Učenica 3.d razreda Hana Ledić rekla nam je kako smatra da niti jedna žena ne bi trebala šutjeti o bilo kakvom obliku nasilja, da žene trebaju znati da nikada nisu same te da se uvijek mogu nekome obratiti. Mia Zekić, učenica 4.a razreda, osvrnula se na to da se svako od nas treba zapitati jesmo li mi nekada bili izvor nasilja, te da je važno obilježavati upravo ovaj dan kako bi ženama dali do znanja da trebaju prijaviti nasilje u bilo kakvim okolnostima. Razredna kolegica, Petra Čuljak, složila se s Mijinom tezom te ukazala na to da je potrebno osvijestiti ljude o situaciji te da treba reći NE nasilju.

Učenik 4.d razreda Marko Galić zaključio je kako je nasilje nad ženama danas veliki problem, upravo zbog toga jer mnoge žene to ne žele niti priznati. Smatra kako je potreba za provedbom kampanje za ohrabrenje žena veća nego ikada te da je potrebno ohrabriti žrtve da istupe, kako bi zlostavljači mogli biti kažnjeni.

Prof. povijesti Sanja Musil rekla nam je kako osuđuje nasilje te da ga je potrebno prijavljivati u što većoj mjeri, nebitno o kome se radilo. Osvrnula se na to da je danas u velikoj mjeri zastupljeno te se nada da ćemo svi zajedno uspjeti to spriječiti.

 

Za obilježavanje ovoga dana u našoj školi zaslužni su učenici koji sudjeluju u programu EPAS  koji su organizirali prigodno događanje te članovi literarne skupine GimLit.

2

 

3

U nastavku pročitajte uratke naših literaraca.

Tekst i fotografije: Mia Marinović, 2.a