Učenici 2. i 3. razreda posjetili su u srijedu, 8. travnja 2026. godine Hrvatsko narodno kazalište u Zagrebu u sklopu terenske nastave u organizaciji Aktiva hrvatskog jezika i umjetnosti. Cilj je ove terenske nastave približiti kazališnu umjetnost učenicima te poticati interes za književnost i scensku kulturu.

Učenici su imali priliku pogledati kazališnu predstavu Genijalna prijateljica, nastalu prema romanu suvremene talijanske književnice Elene Ferrante. Ova snažna i emotivna priča o odrastanju ostavila je dubok dojam na učenike, potaknuvši ih na razmišljanje o prijateljstvu, životnim izazovima i osobnom razvoju. Svoj nam je dojam u osvrtu izrazila učenica 2.d razreda Iva Štefanac.

Genijalna prijateljica, prema romanu suvremene talijanske književnice Elene Ferrante, donosi priču o odrastanju i složenom odnosu dviju djevojčica u kojem se isprepliću prijateljstvo, suparništvo, ali i ljubomora.

Predstava prikazuje njihovo djetinjstvo i sazrijevanje u teškim životnim uvjetima, gdje su svakodnevica siromaštvo, nasilje i ograničene mogućnosti, ali i snažna povezanost koja ih stalno vraća jednu drugoj. Radnja se temelji na odnosu dviju prijateljica, Elene i Lile, koje zajedno prolaze kroz djetinjstvo i odrastanje. Njihov je odnos vrlo složen, često se uspoređuju i među njima vrijedi pravilo „što radi jedna, radi i druga“. Odrastaju u sredini obilježenoj siromaštvom i nasiljem, ali unatoč svemu uvijek su tu jedna za drugu.

Predstava je bila zanimljiva i potresna jer prikazuje život bez uljepšavanja i daje nalet stvarnosti. Najviše mi se svidio lik Lile jer je na početku bila pametna, maštovita i neustrašiva. Ipak, kasnije me razočaralo što je završila slično kao i većina žena u to vrijeme, što pokazuje koliko je teško bilo pobjeći od takvog načina života.

Gluma je bila vrlo dobra jer je kombinirala humor i ozbiljnost pa predstava nije bila monotona. Također mi je bilo zanimljivo gledati glumce uživo, pogotovo jer sam neke od njih već gledala u televizijskim serijama, što mi je dodatno približilo cijelo iskustvo. Scenografija je bila jednostavna, ali učinkovita i nije bilo potrebe za pretjerivanjem. Kostimi su mi bili pomalo dosadni, ali to je razumljivo jer radnja pripada razdoblju 1960-ih godina. Tijekom predstave osjetila sam razne emocije, od smijeha do tuge, što pokazuje koliko je priča realna.

Glavna je poruka predstave da trebamo slušati sebe i ići prema svojim ciljevima, ali i da je sve lakše kada imamo barem jednu osobu uza se koja nas razumije i podržava. Upravo zato bih ovu predstavu preporučila drugima jer je zanimljiva, ali i vrlo poučna.

Osim kulturnog doživljaja, terenska nastava omogućila je učenicima i upoznavanje s kazališnim prostorom, njegovom poviješću te značajem koji ima u hrvatskoj kulturi.

Tekst: Iva Štefanac, 2.d