Od 25. do 27. rujna djelatnici Gimnazije Požega boravili su na stručnoj ekskurziji u Crnoj Gori, zemlji u kojoj se na malenom prostoru susreću more, planine, jezera, stari gradovi, tvrđave, palače, crkve, legende, i poprilično vjetra. Povijest i priroda ovdje očito ne vole stajati svaka na svojoj strani, već se neprestano prepliću i nadopunjuju.

Prva postaja bila je Gospa od Škrpjela, barokna crkva na istoimenom otočiću ispred Perasta, u srcu Boke kotorske. Do otočića smo stigli brodicom, uz poprilično raspoloženi vjetar. Iznad Boke nadvile su se slikovite zavjese oblaka, a okolne su se planine uzdizale iznad mora. Teško je zamisliti bolji prvi susret s Crnom Gorom.

A onda Kotor. Dobro očuvana srednjovjekovna gradska jezgra, kamene uličice, trgovi i obrambene zidine iz venecijanskoga razdoblja pričaju priču o vremenu u kojemu su se ovim prostorom susretali različiti narodi, kulture i interesi. Kotor je zajedno sa svojim fortifikacijama dio UNESCO-ove svjetske baštine, ali dovoljno je prošetati njegovim ulicama i shvatiti kako mu zaista nije potrebna nikakva dodatna preporuka.

A Kotor ima i svoje četveronožne stanovnike. Mačke su ovdje toliko udomaćene da su gotovo postale zaštitni znak grada. Za one koji žele doznati nešto više o njihovu posebnom statusu postoji čak i Muzej mačaka, a ulaznica je pomalo neobična – donacija od jednog eura za mačju hranu. Tako je kotorska povijest dobila i jedno sasvim posebno poglavlje: nakon venecijanskih zidina i srednjovjekovnih uličica, valja računati i na mačke koje gradom prolaze kao da su njegovi stvarni vlasnici.

Sljedeći je dan bio rezerviran za Cetinje, kulturnu i povijesnu prijestolnicu Crne Gore. Smješten između Lovćena, Jadranskoga mora i Skadarskoga jezera, Cetinje je grad u kojemu je povijest gotovo na svakom koraku. Narodni muzej Crne Gore, Muzej kralja Nikole, Njegošev muzej Biljarda i brojne druge znamenitosti podsjećaju na vrijeme kada je Cetinje bilo političko, kulturno i duhovno središte zemlje. A između svega toga ostaje priroda koja neumorno podsjeća da se ovdje povijest događa usred prilično spektakularnoga krajolika.

Naša je baza bila Budva, slikoviti grad na crnogorskoj obali, na mjestu gdje se susreću Istok i Zapad. A budvanski Stari grad priča sasvim posebnu priču. Opasan zidinama iz XV. stoljeća i tragovima mnogo starije prošlosti, pokazuje koliko je slojeva vremena moguće pronaći na tako malenom prostoru. Ostatci nekropole stare Budve, s grobovima koji sežu od VI. stoljeća prije Krista do kasne antike, podsjetili su nas da ono što danas nazivamo „starim gradom“ zapravo predstavlja tek jedno poglavlje mnogo opsežnije priče.

I tako smo, iz dana u dan, prelazili iz jednog vremena u drugo – od antičkih tragova do srednjega vijeka, od venecijanskih zidina do crnogorske kraljevske povijesti, od baroknih crkava do živopisnih obalnih gradova. A između svega toga more, planine, oblaci i vjetar koji je, čini se, imao vlastiti plan putovanja.

Crna Gora pokazala nam se kao zanimljiv spoj različitih vremena, kultura i prostora – mjesto na kojemu se Istok i Zapad ne susreću samo u povijesnim knjigama nego i u arhitekturi, običajima i svakodnevnom životu. A njezine prirodne ljepote? O njima bi se mogla napisati posebna priča.

Mi smo je, za početak, samo pokušali doživjeti – i ponijeti sa sobom.

Tekst i fotografije: Marija Mrkojević, prof.