„Svjetlom svijeće neka gori sjećanje, u tišini neka govori zahvalnost”. Ovim riječima započelo je obilježavanje Dana sjećanja na žrtve Vukovara i Domovinskog rata. Ovogodišnji program bio je posvećen svim žrtvama, a posebno djeci koja su u ratnim stradanjima izgubila ono što bi svako dijete trebalo imati – bezbrižno djetinjstvo i priliku za odrastanje.
U programu su sudjelovali učenici i djelatnici škole, a koordinator događanja bio je profesor Dragan Siluković. Program su vodili Una Zubić i Roko Crnković, učenici 3. razreda prirodoslovno-matematičkog smjera. Predstavnici svakoga razreda zajedno sa svojim razrednicima zapalili su lampione. Uslijedilo je predstavljanje projekta „Vukovar – 35 godina poslije” koji je na satima vjeronauka s maturantima pripremala vjeroučiteljica Dragana Akšamović. Molitvu je predvodio umirovljeni profesor Ivo Grbeš i profesorica s. Melita Gložinić. Okupljenima se na kraju obratila i ravnateljica škole Anita Katić, prof.
Pod naslovom „Imali su godina kao mi” maturanti su pisali pisma djeci stradaloj u Vukovaru, svojim vršnjacima čiji su životi prekinuti u ratnom vremenu. Pokušali su im se obratiti iz perspektive današnjih mladih ljudi, prisjetiti se svega što čini njihovu svakodnevicu i zamisliti koliko je toga njihovim vršnjacima iz 1991. godine ostalo nedosanjano. Pisma su izložena u školskom holu, a jedno je pročitano i tijekom prigodnog programa.
Iza nas je još jedno obilježavanje koje nas podsjeća na važnost sjećanja. No, ovogodišnji projekt maturanata posebno nas je vratio onima o kojima se možda ne govori dovoljno – djeci koja su imala iste godine kao naši učenici, svoje planove i svoje male, svakodnevne radosti. Njihove priče ne smiju ostati samo dio povijesti.
Da se ne zaboravi. I da se nikada ne ponovi.

